Work Text:
Noć polako pada preko školskog dvorišta. Hodnici su poluprazni.Jedino se čuje udaljeno lupanje vrata koja čistačica zatvara, neku od učionica. Svlačionica za fizičko davno je trebala biti zaključana, ali Strahinja je, kao i uvijek, zamolio čistačicu da ostane duže nakon treninga.
Naravno da jeste. Uvijek on ima plan. Uvijek misli da je pametniji, a non stop upada u veća sranja no što bi trebalo.
Još znojav i zadihan, sjedi naslonjen na hladni zid, majica se lijepi za tijelo, koža mu još topla i napeta od igre. I onda, bez da ga vidi, osjeti kako se vazduh u prostoriji mijenja.
Naravno da zna ko je.
Uvijek zna.
Čim se pogledaju, gotovo da se može čuti kako nešto pukne ,onaj impuls, ona glad, ta njihova luda navika da sebično kradu zajedničke momente iza ta četiri zida, kao da su jedini na svijetu.
Bez ijedne riječi, čim mu priđe, Strahinja ga povuče za majicu i poljubac se zalijepi odmah, duboko, brzo, kao nešto što je čekalo cijeli dan da eksplodira. Dah im se lomi, prsti klize pod odjeću, sve se dešava u trzajima, kao da se otimaju, a u stvari jedva čekaju da se prepuste.
Lazar prekine poljubac prvi. Naravno da on prekine.Uvijek on. Nasloni čelo na Strahinjino, osmijeh mu opasan, onaj koji raspali vatromete u njegovom tijelu.
„Aaa… šapnula mi je ptičica da je Jelena promijenila status na Fejsbuku?“
Strahinja zatvori oči kao da mu je neko zabio prst ravno u živac.
„Ma ne. Posvađali smo se. Drami, kao i obično.“
Lazar ga gleda, grizući donju usnu, taman prije nego što će izvaliti nešto što će zapaliti cijelu situaciju. Osjeća kako mu se Strahinja fokusira na vrat, kratkim, opojnim poljupcima pazeći da ne ostavi trag, ironično, jer obojica znaju da tragova ima svuda, samo ne na koži.
„Aha. Konačno si joj priznao da nije tvoj stil… mislim, jebi ga, kad voliš moje mišiće više nego njene grudi.“
Smijeh mu je tih, zločesto zadovoljan, zna da je pogodio pravo mjesto. Iako zna da to nije slučaj, koliko god onaj prevrnuti bolesni dio njega želi.
Strahinja stane. I pogleda ga onako grubo, nakostriješeno, kao da ga i želi i mrzi u isto vrijeme.
„Ćuti više… mrzim te.“
Lazar se nasmije, povuče ga za bradu i poljubi kratko, baš onako kako ga nervira.
„Jesi zato slučajno ostao tri puta ove nedjelje u svlačionici duže? Da mi pokažeš koliko me mrziš?“
Strahinja ga gurne uza zid, ne prejako da povrijedi, ali dovoljno da Lazar zadrhti od udarca i blizine.
„Prestani. Kunem se… svaki dio mog tijela te mrzi. Ja nisam kao ti, vazda spreman da se zadovoljiš tuđim ostacima.“
Zna da je pogodio gdje boli. Uvijek znaju kako jedno drugo da dovedu do ludila.
Ali Lazar jedva trepne. Naučio je njegove udarce unaprijed, zna da svaki dolazi iz mjesta gdje bi trebalo da bude otpor, a zapravo je samo strah.
Zato ga opet poljubi ,ovog puta nježnije, prstima prolazeći kroz njegovu kosu, onako kako samo on smije.
Strahinja spusti glavu na Lazarovu ključnu kost, a disanje mu se lomi kao da nešto u njemu popušta.
Lazar šapne, jedva čujno, uz osmijeh koji ga uvijek izda
„Ajde. Reci opet.“
Strahinja podigne pogled. Oči tamne, pune onoga što nikad ne izgovori, na pravi način, pravim riječima.
„Šta?“
„Reci kako me mrziš.“
Strahinja se nasmije,ali bez radosti.Jer je više priznanje poraza.
„Mrzim te…“
Lazaru se u očima presiječe zadovoljstvo, kao da je čitav život samo to čekao čuti,opet, kao da te riječi su njegova opsesija,zavisnost i treba mu svakog trenutka.
Usne im se ponovo sudare, ovaj put najžešće do sada,kao da pokušavaju da se osvete jedno drugom poljupcem. Ruke udaraju o zid, prsti se hvataju, klize, grabe. Neko bi mogao da uđe. Neko bi mogao vidjeti.
A baš zato sve toliko boli i prija u isto vrijeme. Strahinja prošapće kroz poljubac, jedva sastavljajući riječi
„Zašto mi je ovo… toliko potrebno?“
Lazar zadrži dah sekundu duže nego što bi smio.
„Šta ti je potrebno?“ pita, iako tačno zna.
Strahinja ne odgovara. Riječi bi samo napravile veći haos. A oni svakako žive u haosu, u njemu nalaze jedino što im pripada.
Zato samo zatvori oči i vrati usne tamo gdje odu uvijek, neminovno, kao navika loša koliko i nezamjenjiva.
Gdje pripadaju.
Hate me, hate me, still tryna replace me
Chase me, chase me, tell me how you hate me
Erase me, 'rase me, wish you never dated me
Lies, tell me lies, baby, tell me how you hate me